E, u fojbu!

Na dvanaesti natječaj SF&F konvencije Istrakon u Pazinu za kratku SF&F priču duljine do pet kartica, stigla je ukupno 41 priča, a među njima je za objavljivanje u dvanaestoj Istrakonovoj zbirci odabrano ovih jedanaest:
Zdenka Maltar: Amy iz Završja Podbelskog
Dragana Rajaković: Inicijacija
Ed Barol: Slijepo dijete
Aleksandar Žiljak: Živogora
Franjo Plavšić: Apatrid
Igor Rendić: Krugovi
Adrijan Sarajlija: Sveti Ajden i dobri ljudi
Mirela Jovičić: Kako je Regina Pokorna upoznala Plavi Plamen
Danijel Bogdanović: U međuvremenu
Robi Selan: Bez troodona
Dragić Rabrenović: Ljubav u kamenu
Priče je vrednovala i probirala komisija u sastavu Tihana Linardon, Mirko Grdinić i Davor Šišović. Čestitamo odabranima, a zbirka s nabrojanim pričama predstavit će se na Istrakonu u Pazinu u subotu 23. ožujka u 20 sati.

Dakle, ovo je bila vijest. A sad, urednički komentar:
Pridružujem se čestitkama, ali o nekim bi se stvarima trebalo porazgovarati, i to ozbiljno. Naime, Istrakonska zbirka, SFerakonska zbirka, UBIQ br. 12, svi se suočavaju sa slabim odazivom autora i još slabijom kvalitetom dobivenih priča, do te mjere da su sve ove publikacije na rubu toga da uopće nastave izlaziti.
Istina, imam nekih rezervi što se tiče koncepcije Istrakonske zbirke: minijatura je prividno jednostavna, ali zapravo jako zaguljena za napisati. Mislim da bi Istrakonska zbirka trebala povisiti duljinu priče na 10 kartica, na sličan način kako je to učinjeno za FFK zbirke. Pa bi možda i odaziv i kvaliteta bili bolji. Osim toga, 11 priča po 10 kartica daje deblju knjigu nego 11 priča po 5 kartica. :)
Međutim, autorima, a oni su ti koji u ovom trenutku pokazuju znakove zastoja i zamora, treba biti jasno da sve ove publikacije postoje radi njih, da im se osigura mjesto za objavljivanje. Ako sami autori gube interes, onda cijeli razlog svega onoga na čemu je niz ljudi radio u Hrvatskoj u zadnjih 20+ godina pada u vodu. Posljedica: u kratko vrijeme, možda već do kraja ove godine, ili do sredine iduće, više nećete, dragi moji SF pisci i spisateljice, imati gdje objavljivati.
Jeste, kriza je. Dobro jutro! Imam pet banki u guzici i jedva da se još sjećam nekog doba kad nije bila nekakva kriza (tamo negdje, rane 1970-e).
Istina, ne može se zaraditi pišući SF. Ne može se zaraditi pišući išta, osim kolumni, kuharica i knjiga za samopomoć. O da, i biografija wannabe celebrityja. Što nitko od SF pisaca koje znam nije, osim možda Raosa prije petnaest godina.
E sad, svatko od vas mora sam sebi odgovoriti: Do I feel lucky? :) Drugim riječima, imate li što reći (a vremena su takva da šutnja više ne znači prešutno prihvaćanje, već sudjelovanje), želite li pokazati da ste živi, da stvarate? Ili se imate namjeru prepustiti - kao što gamad koja nas je u ovu krizu bacila i želi - apatiji i odustati od promišljanja drugačijih svjetova i budućnosti?
Ne za mene, Šišovića, Macana. Mi smo već (neka mi oproste preostala dvojica) na rubu biološke dobi kad nas se klasificira među old farts. Dakle, ne za nas.
Za sebe. I one koji će doći iza vas.