srijeda, 25. srpnja 2012.

Cvijet snova

 
Tasha Hadjor pogleda savanu kroz otvor na krovu terenskog vozila. Tronošci su sporo gmizali ravnicom: visoki dvadesetak metara s kućom, svaki ima tri debele noge sa stopalima, sličnim puževom, pomoću kojih se kreće. Kuća je čunjasta ljuštura, prividno teška. Ali, Tasha je znala da su stijenke kuća šupljikave, poput saća. Istovremeno lagane, a čvrste. Jednom kad se tronožac poklopi svojom kućom, gotovo je neranjiv.
Koliko još?”, nestrpljivo upita Erben. Stajao je za strojnicom postavljenom na krov vozila, promatrajući tronošce s izrazom dosade. Tashu ne bi uopće začudilo da započne pucati po njima. Onako, iz čista mira, iz zabave.
Vidite šumu?”, Tasha pokaže rukom na tanku zelenu liniju što se nazirala na obzoru. “Ako nas Weltrusky ne odveze u kakvu jarugu, tamo smo do večeri.”
Poye opsuje iz vozila. Slušao je njihov razgovor: pred njima su bili još sati truckanja kroz prašinu.
* * *
Idemo!”, zapovijedi Erben. Terenac su zatvorili i ostavili na rubu šume. Natovareni naprtnjačama, krenuli su u šumu. Tasha Hadjor naprijed. Erben za njom, za njim Poye, na začelju Weltrusky, automata prebačenog preko ramena.
U šumi je bilo prohladno i još uvijek mračno: zora je zarudjela prije nepunih dvadesetak minuta. Ali, noćne životinje već su ustupile mjesto danjima. Među drvećem prolamala se jutarnja rika omanjeg krda oklopljenih surlaša i kreštanje riđih malika gore u krošnjama i čavrljanje trnastog praseta negdje u gustom podrastu.
Trojka za Tashom nervozno se osvrtala u svim smjerovima. Šumski zovovi znadu biti zastrašujući za neupućene. Ali, Tasha je poznavala šumu i znala je da ih najopasniji grabežljivac što ovdje raste neće morati loviti. Sami su mu dolazili na stol...
Kad joj je Erben predložio da ih odvede do cvijeta snova, Tasha je odbila. Znala je za nekoliko mjesta gdje cvjetovi snova rastu - sama ih je obišla - i nagrada koju je Erben nudio bila je dobra, ali svejedno, odbila je bez premišljanja. Preopasno je, rekla je. Uvijek je cvjetove snova proučavala sa sigurne udaljenosti, uglavnom koristeći sonde. Tek se jednom odvažila prići na sedamdesetak metara. I pobjegla je nakon dvadesetak sekundi, čim je osjetila kako je cvijet snova obuzima svojim zavodljivim šaptom. Sve je to objasnila Erbenu. Nije bio sretan.
Odbila je Erbena i drugi put, nekoliko dana kasnije. Tad je već jedva suzdržavao bijes. Nije volio čuti ‘ne’ kao odgovor. A onda je, nakon još tri dana, Erben došao sa svojim snagatorima i dao Tashi ponudu koju nije mogla odbiti. Nije se puno ljutio, nije prijetio niti nagovarao. Samo je izvadio nešto iz džepa, Tasha nije odmah shvatila što. Trznuo je rukom, bacio to nešto na nju. Rastvorilo se u zraku u oblik što je podsjećao na malu hobotnicu, uhvatilo krakovima Tashu oko vrata i u trenu se steglo u neraskidivu ogrlicu.
Tasha je opipa dok je gazila šumom, praćena Erbenom i njegovim ljudima. Erben je bio izvadio crni daljinski upravljač i pokazao ga Tashi. “Sto metara”, rekao je. “Makni se više od sto metara od mene, i ogrlica se zateže. Budi neposlušna, pokušaj me zeznuti i pritiskam ovu tipku - ogrlica se zateže. A onda luči neurotoksin. Prođe ti kroz kožu, mrtva si u desetinki sekunde. Kopčaš?” Erben je to rekao sa smiješkom koji nije nagovještavao ništa dobra. Da mu Tasha nije trebala, možda bi pritisnuo tipku onako, iz zabave.
I tako Tashi nije preostalo ništa drugo već da povede Erbena i njegove ljude kroz šumu, do najbližeg cvijeta snova za kojeg je znala.
* * *
Znaš li koliko stoji 10 mililitara esencije cvijeta snova?”, upita Erben. Među prstima vrtio je malu kristalnu bočicu. Bili su duboko u šumi, podigli su logor za noć. Šumski glasovi su se promijenili, u noćnoj tami zvučali su još zlokobnije. Weltrusky bi svako malo nervozno pogledao preko ramena, u crno. Poye je otpio još jedan gutljaj iz svoje pljoskice. Nešto žestoko, naslućivala je Tasha. I on je bio nervozan. Preplašen. Ali Tasha je znala da im ne prijeti neka opasnost. Ne još.
Premalo za rizik”, odbrusi Tasha. Dobro je znala koliko je tragača izgubilo glave u pokušaju da se domognu mirisnih žlijezda cvijeta snova. Neobična je biljka lučila možda najzamamniji miris u poznatom dijelu galaksije, miris što je obećavao ostvarenje svih snova, nudio nezamislive užitke, zadovoljavao najdublje žudnje. Miris što se plaćao suhim zlatom. Miris koji je značio smrt. “Nećete se moći oduprijeti -”
Pripremljeni smo”, prekine je Erben, ne dopuštajući nikakvog pogovora. Svjetiljka je obasjavala njegovo grubo lice, iskrivljeno pohlepom. “Radit ćemo s maskama. Neće nas omamiti, niti zaskočiti.”
Dobro”, slegne Tasha ramenima. “Ako vi tako kažete.” S budalama se nema smisla prepirati.
* * *
Što je to bilo?”, nervozno se osvrtao Poye. Weltrusky posegne za svojim automatom, Erben ga zaustavi pokretom ruke. Krik je još uvijek odjekivao među stablima, cijela je šuma zamukla kad se prolomio.
Cvijet snova”, nasmiješi im se Tasha. “Upravo je zgrabio žrtvu.”
Odlično!”, naceri se Erben. “Znači da je sit. Koliko još?”
Petstotinjak metara, onamo”, pokaže Tasha nakon što se posavjetovala s GPS-om.
Uskoro su stajali na rubu proplanka promjera stotinjak koraka. U sredini, rastao je cvijet snova. Zapravo, cvat. Debeli klip s bijelim cvjetovima penjao se dva metra uvis, pri tlu obavijen ružičastim tuljcem iščehana ruba. Oko cvata širilo se čvrsto korijenje, prekrivalo je cijelu čistinu. A među njim, smrtonosne klopke... Za koje se Erben nadao da su neaktivne, sad kad je cvijet ugrabio plijen.
To je Erbenu i bio plan. Čekati - pod maskama, da ih miris ne nadvlada - dok cvijet ne ulovi neku životinju. I onda brzo obaviti posao, dok biljka spokojno razgrađuje svoju žrtvu. Samo, znala je Tasha, prevario se...
Idemo”, zapovijedi Erben. Weltruski i Poye skinuli su naprtnjače s leđa, izvadili maske i pribor za izvlačenje mirisnih izlučevina iz cvjetova.
Ja ne idem”, odvrati Tasha. Erben je pogleda kroz masku koju je navukao na lice. U očima mu je bio čudan sjaj i Tasha je shvatila da tragovi mirisa u zraku već djeluju na njega. I na njegove snagatore, samo još nisu toga bili svjesni. Već im je moć rasuđivanja bila smanjena. Maske tu ne pomažu, filtri nisu dovoljni, nešto mirisa prodire čak i kroz zaštitu klase M. I to nešto sasvim je dovoljno da se izgubi razum. A cvijet još nije ni počeo lučiti...
I Tasha je osjećala kako joj se magli pred očima, kako joj neki nježni glas počinje šaputati i obećavati ispunjenje njenih najskrivenijih snova. Tasha strese glavom, stisne oči, otvori ih. Bilo joj je bistrije, ali znala je da se mora skloniti ako ne želi proći kao i ove tri budale. “Ne trebate me za izvući sok.”
Dobro”, Erben odmahne rukom. Mislio je samo na cvijet snova i na bogatstvo koje će zgrnuti: bilo mu je tu, nadohvat ruke. “Samo, nemoj pobjeći, trebaš nam za natrag. Zapamti”, on pokaže daljinski za ogrlicu, “sto metara...”
Ne brinite”, odvrati Tasha. “Ne idem nigdje bez vas.”
Erben više nije obraćao pažnju na nju. Tasha nije gubila vrijeme. Otrčala je do jednog stabla, iz svoje platnene torbe izvukla uže i vezala se njime za deblo. Čvrsto, da ne bi slučajno popustilo. Poput Odiseja vezanog za jarbol. Ali, nikakav vosak nije mogao prigušiti zov sirene što je vabila na sred čistine. Tasha konačno, drhtavim prstima, zaveže čvor. U zadnji čas, osjećala je kako je cvijet obuzima.
Kao kroz mutno staklo, vidjela je Erbena, Weltruskog i Poyea kako srljaju preko čistine, namamljeni mirisom, privučeni snovima o bogatstvu, poput noćnih leptirića neodoljivo privučenih žaruljom. A u njenom umu, snovi su se rastvorili, Tasha im se više nije ni pokušavala oduprijeti. Oplakivale su je vizije neizrecivih užitaka, strujale su joj tijelom, plavile samu srž njenog bića. Cvijet ju je vukao sebi, više mu se nije mogla othrvati. Otimala se i bacala, željela je samo pasti ničice pred cvijet snova i zaplivati tim morem neopisivih zadovoljstava. Ali, uže ju je čvrsto držalo uz deblo, kao sidro barku. Obeznanjena kakva je bila, Tasha više nije mogla odvezati čvrsti mornarski čvor. Mogla je samo bezumno vrištati i urlati, do promuklosti, suza što su joj se slijevale niz obraze.
A na čistini, pred Tashinim zamućenim pogledom, nešto je sunulo iz mekog vlažnog tla i poput zmije oplelo se Weltruskom oko noge. On zaprepašteno zastane, a onda, kad je shvatio da ga to nešto čvrsto drži i vuče, zavrišti. Pokušao se dograbiti automata, ali iz zemlje su jurnuli novi pipci i obavili se oko njega. Tasha je kroz suze gledala kako ga biljka vuče pod zemlju: koliko god se opirao i urlao i udarao nogama i mahao rukama, vukla ga je, nemilosrdno.
Erben, potpuno u vlasti cvijeta snova, nije bio svjestan što se događa. Bogat je! Bogat! Samo da izvuče sokove iz cvjetova! Tek kad je Poye kriknuo, užasnut, obavijen snažnim i neumoljivim pipcem oko struka, osvrnuo se. Weltruskom je vani bila još samo glava, Poye je već bio do pojasa u zemlji. Možda je nekim čudom Erben još i mogao izbjeći sudbini svojih drugova, ali cvijet ga opet obuzme i, umjesto da bježi, on se isceri. Utoliko bolje! Neće morati dijeliti! Bogat je! Bogat! Suhim zlatom plaća se sok cvijeta snova, treba samo zagrabiti! A kad je konačno shvatio da nešto nije u redu, da se san pretvara u moru, bilo je prekasno: pipci su ga držali u mjestu, nije mogao ni mrdnuti dok su ga vukli pod zemlju.
Tasha je vrištala i otimala se, mahnita! Tu, pred njom, bilo je ispunjenje svih njenih snova i želja i nada! Negdje, u nekom zabitom kutku njene svijesti, nešto je bilo prestravljeno pred vrištećim tijelima koja su pipci uvlačili u zemlju. Ali nešto drugo, strano, obuzelo ju je i mamilo i vuklo i dozivalo: htjela im se pridružiti. Uže nije dalo. Držalo ju je na sigurnom, čvrsto, snažno: posljednja spona sa stvarnošću, da ne odjuri u smrt.
A onda Tasha klone. Naglo, kao da joj je sva snaga istekla iz tijela, kao da je njenu mahnitost upilo tlo pod njom. Na trenutak joj se zamrači. Ona zatrese glavom, trebala je sačuvati svijest. Um joj se polako bistrio, čistio od izdajničkih obećanja.
Znala je što se događa. Cvijet se tek sad konačno zasitio i prestao je oko sebe širiti svoj zlokobno zamamni, dragocjeni miris. Tri ljudska tijela i ona zvjerčica koju je progutao prije toga bili su mu dovoljni. Tjednima će iz njih crpiti hranjive sastojke. Znojna, drhturava, Tasha se primi rasplitanja čvora. Prokletnici joj nisu dali nož. Možda i bolje, možda bi jednostavno prerezala uže i bacila se u pogibelj. Morat će razvezati čvor prstima, trajati će.
Tasha pogleda čistinu. Odjednom iz meke zemlje iskoči automat kojeg je nosio Weltrusky. Biljka odbacuje neprobavljive sastojke, znala je Tasha. Tako će odbaciti i Erbenov daljinski za ogrlicu oko njena vrata. Trebati će samo otići po njega: bezopasno, sad kad biljka više nije širila miris.
Tasha je rasplitala čvor. Polako, strpljivo. Imala je vremena dok biljka ne odluči kako je daljinski upravljač loš za probavu.

ponedjeljak, 23. srpnja 2012.

Nova knjiga o Tolkienovu djelu!



PRSTENOVI KOJI SE ŠIRE: JUNAČKA POTRAGA U DJELIMA J. R. R. TOLKIENA


autor: Petra Mrduljaš Doležal
godina: 2012
stranica: 316
... uvez: meki
žanr: publicistika
cijena 139,00 kn

Knjiga Prstenovi koji se šire: Junačka potraga u djelima J. R. R. Tolkiena Petre Mrduljaš Doležal ozbiljan je doprinos znanstvenom proučavanju epske fantastike 20. stoljeća napisan pitko, čitko i precizno. Naime, unatoč popularnosti J. R. R. Tolkiena i njegovih oponašatelja (ili upravo zbog nje i njih), to je područje dugo bilo zanemareno u književnoznanstvenim krugovima. Ova studija počiva na pretpostavkama začetnika arhetipske kritike Northropa Fryea i mitologa Josepha Campbella te proučava mitsku okosnicu suvremene epske fantastike, pokazujući kako taj popularan književni oblik ima duboke korijene u književnom kanonu – od Homera do arturijanskoga ciklusa i viktorijanskih fantastičara – te kako ga je moguće i danas “pročitati” u mnogim djelima, ne samo književnim.

"Onaj tko razbije nešto da utvrdi što je to, sišao je sa staze mudrosti", napisao je u jednom pismu Tolkien, a autorica je rukovođena tom mudrošću sačuvala Tolkienovu pripovijest od redukcije i pokazala da Frodovo putovanje u demonski predio ponavlja mitski obrazac, ali da u trenju s očekivanim nastaje značenje.

Ova knjiga će razveseliti čitatelje suvremene fantastike koji žele produbiti razumijevanje omiljenih djela, čitatelje koji žele produbiti svoje uvide i doživljaje u književnost i umjetnost općenito, a pokrpat će i velike rupe u teoriji fantastične književnosti na hrvatskome jeziku, koje nasušno nedostaje kako iz tipkovnica domaćih autora, tako i u prijevodima. Već je i bilo vrijeme da se krene, u tamu mita, s prstenom oko vrata, uz raskošnu naslovnu ilustraciju Marine Leskovar Grubišić.

Vampirska zbirka - ne jedna, nego dvije!

Izdavačka kuća "Paladin" i ove godine nastavlja sa objavljivanjem tematskih antologija domaće slipstrim proze.

Nakon obimnih zbirki priča inspirisanih televizijom "Beli šum" (2009), urbanim legendama "Istinite laži" (2010) i smakom sveta "Apokalipsa juče, danas, sutra" (2011), "Paladin" će ove godine čitalačkoj publici predstaviti antologiju priča o vampirima, ali u dva toma – "ženskom" i "muškom".

Prvi tom "U znaku vampirice: Priče o krvopijama 1" činiće priče iz ženskog pera:

1. Laura Barna: "Topčiderski rubin"
2. Jelena Lengold: "Da, ljubav nestaje"
3. Verica Vinsent Kol: "S one strane vremena i varke"
4. Mirjana Đurđević: "Ko ti gleda profil"
5. Veronika Santo: "Barbara ispred ogledala"
6. Dragana Matović: "Revolucija"
7. Ivana Milaković: "Moj hrčak je vampir, ili Kako sam naučila da prestanem da se plašim i volim krvopije"
8. Biljana Malešević: "Ples bez kraja"
9. Sanja Pavošević: "Lipova zgrada"
10. Mina Todorović: "Cigarete"

Drugi tom pod nazivom „U znaku vampira: Priče o krvopijama 2” činiće dela sledećih pisaca:

1. Miomir Petrović: "Vidosava"
2. Vasa Pavković: "Vampirdžija"
2. Ilija Bakić: "Kameno saće"
4. Vule Žurić: "Tajna crvenog zamka"
5. Srđan Srdić: "Golem"
6. Zoran Pešić Sigma: "Glad"
7. Oto Oltvanji: "Stotinu suknji krvari"
8. Đorđe Bajić: "Crna zvezda"
9. Dejan Ognjanović: "Niotkuda"
10. Darko Tuševljaković: "Razotkrivanje"
11. Ivan Nešić: "Pravimo se da sve znamo o ljubavi"
12. Damir Mikloš: "Hod po senkama"
13. Aleksandar Bjelogrlić: "Februar"
14. Aleksandar Žiljak: "Nekomata"
15. Boban Knežević: "Vampirijada"

Priređivač je poznati prevodilac i pisac fantastike Goran Skrobonja, a obe knjige bi trebalo da budu objavljene do početka ovogodišnjeg Beogradskog sajma knjiga, koji se tradicionalno održava krajem oktobra.
(Prenešeno s foruma Art-Anima.)

petak, 20. srpnja 2012.

Jedan veliki korak...

Što god junaci napravili, političari će usrati. Jer, što je učinjeno poslije tog velikog koraka? Premalo, drugarice i drugovi, premalo s obzirom na mogućnosti...

srijeda, 18. srpnja 2012.

Kontakt - prikaz Cheryl Morgan

Novi osvrt na SferaKonsku/Eurokonsku zbirku hrvatskog SF-a na engleskom, ovaj put iz pera Cheryl Morgan:
http://www.locusmag.com/Roundtable/2012/07/kontakt-an-anthology-of-croatian-sf/

subota, 14. srpnja 2012.

"Dani orgona" na rumunjskom!

Moja priča "Dani orgona", prvi put objavljena u časopisu UBIQ, sada se može naći i na rumunjskom, na stranici Rumunjskog društva za znanstvenu fantastiku i fantasy (SRSFF):
http://www.srsff.ro/surfer/aleksandar-ziljak-croatia-zilele-orgonului/

srijeda, 4. srpnja 2012.

I zato, braćo, pijme ga!

U prilično žestokoj konkurenciji od čak 59 priča pristiglih na ovogodišnji natječaj Festivala fantastične književnosti, što je inače jedan od najboljih odaziva ikad, za objavljivanje u festivalskoj zbirci „Priče o vinu“ odabrane su sljedeće 22 priče sljedećih autora:

Marko Fančović: Remuaža
Milena Benini: Vino i pjesma i još neke stvari
Ivana Delač: Najbolje na svijetu
Armin Seferović: Grimizna plima
Ed Barol: Nova era
Katarina Brbora: Vino dobre sreće
Aleksandar Žiljak: Srneći but s lisičicama, uz njega teran
Jakov Milanković: Groblje Monteriso
Dražen Horvat: Križnjan
Mirela Jovičić: Loza, Dionizij
Darko Tuševljaković: Izgubljene godine
Robi Selan: Teroristički trs terana
Danijel Bogdanović: Ako jedne jesenje noći neki Topololovovolovljani
Zoran Vlahović & Danijel Bogdanović: Vino, lijepo ime vino
Mirko Karas: Vino nije voda
Igor Rendić: Propali slučaj
Vanja Spirin: Vinovnici invazije jednog jedinog svemirca
Jasmina Blažić: Vinom protiv krvi
Dragić Rabrenović Dado: Kralj Ratomir
Goran Skrobonja: Ašurova noć
Adnadin Jašarević: Vinotopija
Dragana Stojiljković: Krv moja

Čestitke svim uvrštenim autorima! Priče je odabrala komisija u sastavu Tihana Linardon, Mirko Grdinić i Davor Šišović. Zbirka „Priče o vinu“ bit će uz sudjelovanje autora predstavljena na predstojećem, 11. Festivalu fantastične književnosti koji će se održati 10. i 11. kolovoza u Pazinu i Savičenti.

utorak, 3. srpnja 2012.

ponedjeljak, 2. srpnja 2012.

Prvi broj časopisa International Speculative Fiction Magazine



Dear ISF reader,
We are really proud to announce that the first number of the International Speculative Fiction Magazine is available for free download. Just click in the following link to do so: http://internationalsf.wordpress.com/2012/06/30/isf-n-o-0-free-download/ !

It is a number full of surprises, including short stories signed by the authors;)
Here is the Table of Contents:
Editorial by
  • Editorial By Roberto Mendes (Portugal)
Short Stories
  • “The Wind-Blown Man” by Aliette de Bodard (France)
  • “The Death of Mr. Teodorescu” by Cristian Mihail Teodorescu (Romania)
  • “The Ethics of Treason” by Gerson Lodi-Ribeiro (Brazil)
Article
  • Dispatches from Brazil by Fábio Fernandes (Brazil)
Interview
  • A Conversation with Judit Lörinczy (Hungary) by Cristian Tamas (Romania)
Best regards,
Roberto Mendes
Editor In Chief