Petra Mrduljaš Doležal: Prstenovi koji se šire

 

Nakon više desetljeća skoro potpunog zanemarivanja spekulativne fikcije u našoj književnoj teoriji, primjećujemo u zadnje dvije godine niz knjiga posvećenih sveprisutnom fenomenu fantasyja, koje bjelodano pokazuju kako se takav odnos u našoj akademskoj zajednici bitno mijenja.

Podsjetimo, prvo je u izdanju Mentora iz Zagreba objavljena knjiga Kad je svijet bio mlad Zorana Kravara (2010). Potom je Algoritam 2011. objavio knjigu Marijane Hameršak Pričalice - o povijesti djetinjstva i bajke (vidi osvrt na ovom blogu!), koja se, doduše, ne bavi fantasyjem, već recepcijom bajke u Hrvatskoj kroz 19. stoljeće, ali se dotiče tog žanra makar rubno. Konačno, ove godine objavljene su dvije knjige. Prva je bila Prstenovi koji se šire Petre Mrduljaš Doležal (Algoritam), te najnoviji Mentorov naslov Preživjeti Potop Darka Suvina, u kojem se ovaj vrhunski svjetski teoretičar znanstvene fantastike kroz tri eseja morao, premda naizgled nevoljko, uhvatiti u koštac s fantasyjem.

Ovdje nas zanima knjiga Petre Mrduljaš Doležal Prstenovi koji se šire, s podnaslovom Junačka potraga u djelima J. R. R. Tolkiena. Petra Mrduljaš Doležal diplomirala je 2003. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu komparativnu književnost i engleski jezik, a doktorirala je 2010. na studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture. Predavačica je na Odsjeku za kroatistiku, te prevoditeljica s engleskog. Teorijske je radove objavljivala u Književnoj republici i Ubiqu.

Iako Tolkien ni u kom slučaju nije začetnik fantasyja, činjenica je da su upravo njegova djela - a Petra Mrduljaš Doležal se u svojoj knjizi prvenstveno bavi Gospodarom prstenova i Hobitom, a u manjoj mjeri Silmarillionom i drugim posthumnim naslovima - postigla komercijalni uspjeh i u značajnoj mjeri oblikovala današnju percepciju tog književnog žanra, njegovu produkciju, te sve prateće manifestacije.

Pošavši od definicije žanra - a fantasy se ovdje rabi u značenju high fantasy ili visoka ili junačka fantastika - te odnosa prema pojmu fantastike u književnosti općenito, Mrduljaš Doležal nedvojbeno pozicionira Tolkiena u samo središte fantasyja. Pozabavivši se prvo odnosom kritike prema žanru, autorica iz poglavlja u poglavlje - knjiga je podijeljena u tri dijela s ukupno 20 poglavlja - iscrpno i na nadasve zanimljiv način prolazi Tolkienovim opusom, njegovim izvorima (Beowulf, Kalevala, Arturijanski ciklus, Nibelunzi...), prethodnicima i suvremenicima, smještajući ga u širi kontekst mita, iskonskih prapriča i obrazaca koji su u svojoj osnovi definirani još u davnim početcima čovječanstva, te nalazi u Tolkienovu djelu i u sudbinama njegovih likova, kako pojedinačnih, tako i na nivou rasa, dublja značenja. Ukratko, Prstenovi koji se šire sveobuhvatan je uvod i pregled onoga što bismo mogli, u nedostatku boljeg pojma, zvati tolkienologijom. U toj namjeri, knjiga uspijeva gotovo u potpunosti.

Moguće je da Petra Mrduljaš Doležal na nekim mjestima izbjegava odgovor na primjedbe i kritike izrečene na Tolkienov račun, one ideološke i estetske prirode. Mislim da se i premalo bavi društvenim, političkim i ekonomskim okruženjem - posebno u SAD-u 1960-ih - u kojem je Tolkien postigao toliki uspjeh. Iz takve bi se analize, naravno, mogli iščitati i socijalni razlozi tog uspjeha, oni izvan samog djela, što bi nam pak dalo dodatne, pomalo mračne, uvide bitne za razumijevanje našeg trenutka ovdje i sada. To ne znači da je to područje ostalo u nas nepokriveno. Njime se, primjerice, bavi Suvin u središnjem eseju “Što znači “fantasy” ili “fantastična fikcija”: izljev osjećaja” svoje knjige Preživjeti potop.

Također, s obzirom da nisam upućen u “tolkienologiju” (a nisam čitao niti samog Tolkiena), ne mogu odgovoriti na pitanje gdje Prstenovi koji se šire stoje u odnosu na druga djela koja se bave tom temom. Ona strana, naravno, jer domaćih, koliko znam, jedva da ima, osim onih pobrojanih na početku. U kontekstu baš tog “jedva da ima”, knjiga Petre Mrduljaš Doležal vjerojatno se može bez zadrške smatrati pionirskim radom posvećenim baš Tolkienu. Čini mi se da staza koju je ona prokrčila kroz prašumu Tolkienova opusa olakšava daljnje proučavanje, za koje se nadam da neće izostati.

Osim toga... Moram priznati, kao netko tko se Tolkiena do sada nije laćao, da mi je Petra Mrduljaš Doležal svojom knjigom, pisanom tečno, zanimljivo, na momente i duhovito, više uspjela približiti Tolkienov svijet i “narajcati” me da počnem razmišljati o čitanju Hobita i Gospodara nego što je to učinio, primjerice, Peter Jackson sa svojim filmovima (što ne znači da oni nisu bez svojih vrlina, ali nažalost i mana). Za jedan stručni rad o Tolkienu, vjerujem, to je sa stanovišta potpunog laika najbolja preporuka koju mogu dati.