Danas nas je sve koji smo ga poznavali bolno zatekla vijest da je od komplikacija nakon operacije preminuo Boris Švel.
Premlad da umre (svoj 42. rođendan dočekao je u bolnici), Boris je u zadnjih desetak i nešto godina postao jedna od nezaobilaznih pojava na našoj znanstvenofantastičnoj sceni. Prisutan na svakom Istrakonu i SFeraKonu, voditelj Bočkoteke, duhoviti predavač i još duhovitiji pripovjedač viceva o bosanskom svemirskom programu (možda je trebao biti stand-up komičar), spreman sudionik rasprava o svemu esefičnome i mnogo toga ne-esefičnog, urednik Parseka s najvećim brojem uređenih brojeva, član uredništva časopisa UBIQ, pisac koji je u ono malo svojih objavljenih priča pokazao koji je talent bio, člankopisac, ukratko vjerni fan ... Sve je to bio Boris.
I odvjetnik, i dugogodišnji kolumnist specijaliziran za mornaricu i pitanja obrane i sigurnosti ... Sve je to on bio.
I prijatelj, svakako. Koji je bio spreman uskočiti kad je bilo teško: osobno mi je pomogao, vrlo nedavno. Uvijek spreman poslušati, dati svoj komentar, čak i onaj koji čovjek možda ne bi htio čuti, što je uostalom osobina pravog prijatelja.
Sve je to bio Boris. I zbog toga je nakon njega ostala praznina koju više ništa neće ispuniti.
A s druge strane ... Tko zna, možda sad negdje upravo časka s Heinleinom.
